hosting menu left
hosting menu right

interior design logo

 


 

 

 

Neznalice i lični interesi su iznad kluba

 

Razgovarali smo sa članovima Udruženja Bordo prijatelji 1946 koji su bili akteri dešavanja u klubu proteklih godina kako bismo pokušali otkriti zašto i kako je, nakon osvajanja titule Prvaka BiH u sezoni 2015-16, došlo do zaustavljanja razvoja Fudbalskog kluba Sarajevo

 

Piše: Tim Bordo fana

 

Osvajanjem titule Prvaka Bosne i Hercegovine u nogometu, u sezoni 2014-15, činilo se kako Fudbalski klub Sarajevo konačno ide prema stabilnosti i kontinuitetu rezultata, kako sportskih tako i finansijskih. Nažalost, bio je to početak pada koji još uvijek traje, manjim ili većim intezitetom. Rađene su, u međuvremenu, analize neuspjeha. Bilo je i pokušaja da se kadrovskim promjenama nešto popravi ali se teško oteti utisku kako su promjene bile kozmetičke. Suštinski se malo toga promijenilo a na funkcijama su ostali isti oni kadrovi koji su uzrokovali početak pada.  

 

A, sve je izgledalo tako lijepo...

 

Generalno govoreći, cilj za koji se uprava Sarajeva zalagala bio je ispunjen, ako se govori o period od dolaska Vincenta Tana, 14. januara 2014. do osvajanja titule 2015. Ispunjeno je pet glavn ciljeva: titula, Kup, vraćanje dugova i deblokiranje računa, te Akademija i tereni na Butmiru...

-Nakon osvajanja titule cilj je bio da napravimo iskorak u Evropi, da se pokuša preskočiti jedno pretkolo. Kako smo izvukli Lech, nismo baš bili sigurni da možemo. Vjerovali smo da ekipa sa dobrom pripremom može iznenaditi. Ali, znamo kakav je bio rezultat, objašnjava za Bordo fan Maid Delić, predsjednik Skupštine FKS od januara 2014. do 10. juna 2016.

I nakon osvajanja titule glavni cilj je bio stabilizacija Kluba, u svakom smislu, te gradnja trening centra. Sa sportskog aspekta cilj je bio da se Sarajevo, u roku od dvije do četiri godine, plasira u grupnu fazu Evropa lige. Jedan od glavnih ciljeva bilo je i da dječaci iz Akademije u tom perodu postanu okosnica tima.

Međutim, pitanje da li su svi članovi uprave FK Sarajevo imali iste ciljeve.

-Koliko se sjećam, jasan cilj nije bio postavljen od strane Upravnog odbora. Nadali smo se da bi prolaskom jednog pretkola Lige prvaka mogli doći u poziciju za igranje play ofa za Ligu Evrope. Moje mišljenje je bilo kako je potrebno odmah dovesti iskusnog trenera uz kojeg će Dženan Uščuplić, kao naš kadar, učiti i biti naš projekat i rješenje za trenera na duži vremenski period, objašnjava Hajrudin Kapetanović, član Upravnog odbora FKS i advokat koji je zastupao Sarajevo u brojnim sudskim sporovima, zaostalim iza ranijih uprava kluba. Kapetanović je među prvima podnio ostavku na funkciju u klubu. Vrlo brzo njegovim putem krenuo je i Avdo Salihbegović, također advokat koji je zastupao klub, a tada je obavljao i funkciju potpredsjednika Skupštine: “Jako malo ciljeva je ostvareno. Mislim, nekih 25 posto, a to se prvenstveno odnosi na stabilizaciju kluba -finansijski, administrativno i donekle infrastrukturno. U svemu ostalom mislim da smo pali u odnosu na postavljene ciljeve.

Maid Delić smatra kako nakon osvajanja titule zavladala pretjerana euforija kod sviju nas.

Porazom od poljskog Lecha izgubljena je prilika za taj dugo čekani korak naprijed u evropskim takmičenjima. Krenulo je spuštanje očekivanja i ciljeva.

-To je diktirao rezultat prvog tima. Kriteriji i ciljevi su se počeli spuštati kada se vidjelo da nećemo postići zacrtane ciljeve. Tada je rezultatski cilj bio osigurati evropska takmičenja a titula je bila misaona imenica, objašnjava Salihbegović.

Vrlo bro će se ispostaviti da nisu ostvareni ni minimalni ciljevi. Sarajevo je ispalo iz takmičenja u Kupu, a u prvenstvu su bili četvrti na tabeli, nedovoljno za plasman u evropska takmičenja.

Poljuljani odnosi unutar rukovodstva kluba, koji su očito imali dublje korijene, izlaze na vidjelo.

-To je krenulo još mnogo ranije, u februaru ili martu 2015. Uslovno rečeno, na jednoj strani smo bili Hajro, Avdo, Alen, Irhad i ja, a sa druge Ibraković, Elvir Kantardžić i Edis. Moram biti iskren i priznati da su tada Dino, pa i Elvir pokušavali održati bliske odnose, kaže Delić i ističe kako su već tada on i Kapetanović razmišljali da odstupe: “Opet, s druge strane, imao sam odgovornost prema funkciji i klubu.”

Činjenica je da Upravni odbor i menadžment postavljaju ciljeve, samim tim i odgovaraju za ostvarenje ciljeva.

-Cilj je apsolutno bio realan, uzimajući u obzir imidž, jačinu i stabilnost kluba nakon osvojene titule. Plus, dobar budžet za eventualna pojačanja, objašnava Irhad Kovačević, član Nadzornog odbora FK Sarajevo.

Salihbegović smatra kako je cilj bio “malo više navijački napuhan” i kako nije bilo realno očekivati da se bez pravog budžeta za prvi tim može dostići isti nivo ili veći u odnosu na predhodni: “U fokusu je bila izgradnja kampa i akademije. Za prvi tim jeste bilo novaca ali ne za veći iskorak.”

Poslije osvajanja titule, Delić smatra da je realan cilj trebalo biti očuvanje postojećeg igračkog kadra a zatim se trebalo postepeno uvoditi mlade igrače iz akademije, a igrače sa strane dovoditi selektivno.

Kapetanović tvrdi kako je učinjeno previše grešaka da bi se cilj ostvario: “Počev od vrlo loše odrađenog prelaznog roka nakon osvajanja titule...

Pored neralnih planova, postavlja se pitanje da li su uprava i menadžment kluba bili spremni za ostvarenje zadatih ciljeva.

-Nismo bili spremni ni tehnički, ni kadrovski a ni infrastrukturno, niti smo bili potpomognuti ljudima iz Saveza, bez kojih teško da se rezultatski cilj može osvariti, tvrdi Salihbegović.

S druge strane, Kapetanović i Kovačević smatraju kako je uprava bila kompetentna za realizaciju postavljenih ciljeva ali da je zakazao sportski segment kluba.

-Jedini segment kluba koji je pravio greške je sportski dio, koji je opet usko povezan sa odlukama uprave, imenovanja... Nisam bio član uprave ali je istina da je dio ljudi, poput Elvira i Edisa, bio više involviran u sportski dio, za razliku od drugih članova uprave kao što su Hajro, Krajina... A, sa druge strane, iskreno, niko iz upravljačkih struktura, izuzimajući sportskog direktora, nije kompetentan u ovom segmentu, smatra Kovačević.

Slično razmišlja i Kapetanović: “Ogroman broj grešaka u igračkom i stručnom dijelu doveo je do toga da ništa nije ostvareno na rezultatskom planu u protekloj sezoni. Angažman članova je bio prema vremenskim i realnim mogućnostima članova UO, a što se tiče kompetencija po pitanju finansija, prava, marketinga..., rekao bih da su bile više nego dobre.

 

Počinju problemi...

 

U sezoni kada je Sarajevo osvojilo titulu svi su “disali kao jedan”. Šta se desilo poslije?

-Na jednom sastanku, u februaru 2015, u pauzi prvenstva, a prisutni smo bili svi, dali smo zeleno svjetlo Ibrakoviću da obezbijedi ekipi uslove da se bori za titulu. Tada uskaču, da budu uz Ibraka, i Elvir i Žiga. Znači, to je bilo uz suglasnost svih nas u klubu. Logistika za dobre pripreme je bila osigurana, titula je osvojena. Bili smo svi uz ekipu i moram priznati da su to oni lijepi trenuci… Kup, pa titula, kaže Delić.

Smatra kako su namjere svih bile da Sarajevo napreduje, da bude stabilan klub, da napravi iskorak...: “Od Ibrakovića, Edisa..., do nas.

I Kapetanović smatra kako su tom periodu odnosi među članovima bili prilično dobri: ”Međutim, već prije osvajanja titule, došlo je do neinstitucionalnog djelovanja, tako da sam ja, kao i još neki članovi upravljačkih struktura, imao ozbiljne primjedbe na ovakav vid djelovanja. To smo isticali na Sjednicama UO.

Loši sportski rezultati vrlo brzo su narušili idilu koja je vladala u klubu. Nemir se uvukao kada se zadani ciljevi nisu ostvarivali na terenu. Počela su prozivanja za individualne odgovornosti za neuspjeh...

-Problem nastaje onog momenta kada su je raja u “Balkanu” znala prije nas iz rukovodstva šta se dešava u klubu, ko dolazi, ko odlazi..., kaže Delić.

Salihbegović također smatra kako je u početku bilo puno povjerenje među ljudima u upravi: “A onda su se stvorile neformalne grupe. Pojavilo se nepovjerenje između onih iz te grupe i onih nisu bili dio toga, a sve je ekaliralo početkom 2016. godine.

Kovačević također smatra kako je klub vrlo dobro organiziran u svim segmentima, osim sportskog: “Pojedini članovi uprave su mislili kako su Bogom dani da odlučuju o sportskom dijelu i time nam nanijeli ogromnu štetu.” Prema njegovom mišljenju, jedino rješenje je bilo da se uprava "pojača" ljudima sa iskustvom u sportskom segmentu.

-Krenulo je nizbrdo onog momenta kada su počeli privatni problemi da se prenose na FK Sarajevo. Tu dolazi do prvih problema u rukovođenju kao i u smislu medijskih nastupa. E, tu nastaje problem obećano-ispunjeno… Nisu se znali nositi sa medijskim nastupima, do te mjere su napumpali očekivanja kod prosjećnog navijača Sarajeva, da je očekivano kad nakon dva poraza dobiješ kontraefekat, smatra Delić

 

Promjene (ni)su bile nužne

 

Loši rezultati naveli se Vincenta Tana da pošalje svog predstavnika u FK Sarajevo da preuzme kontrolu. To je bio Ken Choo. Postojeća uprava se teško snalazila u novim okolnostima. U novembru 2015. godine smijenjen je Ibraković iz sportskog segmenta a Upravnom odboru je znatno smanjen uticaj tako da se postavlja pitanje koliko su mogli uticati na značajnije promjene.

-Ako smatramo i Kena upravom, jer je formalno bio član uprave, onda su imali uticaja. Posebno ako se zna da su članovi uprave davali prijedloge a Ken odobravao ili birao iz ponuđenih opcija. Naravno, ovdje govorim o stvarno uticajnim ljudima u tom smislu, a to su: Dino, Edis i Elvir, ostali ili nisu bili involvirani ili nisu odlučivali, objasnio je Salihbegović, a Kovačević smatra kako je uprava uvijek imala uticaj i način da se izbore za određene odluke: “Uvijek su nalazili način da objasne Tanu zašto je neka odluka dobra i on bi uvijek odobrio.

Bez obzira na sve, Kapetanović traži odgovornost uprave: “Uticaj uprave jeste bio mali, ali s obzirom na rezultat, kako sportski, tako i ukupnu atmosferu, UO treba preuzeti odgovornost. Upozoravao sam na neinstutcionalna djelovanja mimo UO i tražio od predsjednika da svima pokaže ko je “glava porodice”.”

Dolazak Kena Chooa nijee proizveo očekivani rezultat. Čak se može reći da se stanje pogoršalo.

-Nadzorni odbor, koji je u našem slučaju, bio "nužno zlo", sastajao se 2-3 puta godišnje i nismo bili konsultovani u vezi bilo kakvih odluka. Međutim, to ne umanjuje odgovornost jer smo, očigledno, morali da reagujemo na stvari koje su se ispostavile kao loše, objasnio je Kovačević.

On smatra da problem nastaje kada je Ken dao prevelike ovlasti generalnom direktoru koji se “nije dobro snašao u tim vodama”: “Do dolaska Kena, menadžmet je radio zaista dobro. Dokaz su razne inspekcije, Nogometni savez i ostali koji su imali kontakta sa administracijom, imali su samo riječi hvale. Također, marketing je tada bio u punom zamahu, Turkish Airlines, počeci fan shopa...

Kovačević tvrdi kako se stanje pogoršalo dolaskom Kena, kada su se direktoru dale ovlasti u sportskom dijelu, da dogovara igrače, pregovara sa menadžerima..., gdje se on loše snalazi. Smatra kako je u tom periodu klub imao katastrofalan PR. “Vidjelo se da se ne snalaze dobro. Situacija sa predsjednikom Slobode je kulminirala i od tada atmosfera odlazi u žestoku negativu. Nažalost, ovome je doprinjelo grozno ponašanje direktora u kriznim situacijama.

Glavni operativac kluba ali i glavni čovjek za komunikaciju sa Tanom bio je direktor. On je bio spona i sa upravom.

-Neke stvari koje nisu rađene kako treba uprava je delegirala direktoru, ali pošto je imao veliki uticaj i zbog već pomenutih neformalnih grupa, te primjedbe nije smatrao važnim. Posebno zbog toga što je predsjednik uprave izgubio konce i prevladali su njegovi privatni problemi i interes. Zbog toga nije bilo ni ozbiljne kritike menadžmenta, tvrdi Salihbegović.

To potvrđuje i stav Hajre Kapetanovića koji podvlači kako se Edis Kusturica izgubio u svim tim pokušajima da se nešto promijeni: “Glava porodice” nije jasno stavio do znanja ko je glavni pa je menadžment, često, bio vrlo samostalan u donošenju odluka. Naravno, tu treba uzeti u obzir i specifičnu situaciju da je isti bio u izravnom kontaktu sa investitorom.”

Kapetanović smatra da je i pored vrlo dobrih stvari koje su urađene, menadžment loše radio u sezoni 2015-2016: ”Dovođenje sponzora se može smatrati dobrim rezultatom menadžmenta ali se ne može zaboraviti loš odnos sa medijima, nikakav odnos sa navijačima i generalno loša atmosfera oko kluba.

Vraćanje dugova se stavljalo na listu uspjeha uprave ali je bilo mišljenja da se period mogao produžiti a sredstva pametnije iskoristiti. Maid Delić naglašava kako je odluka o ubrzanom vraćanje dugova apsolutno(!) bila ispravna: “Tu ne treba biti nikave dileme, niti rasprave. Mi smo ti koji smo insistirali na tome i nemojte misliti da smo mi imali lovu na hastalu, pa peke, šta bi vi djeco? Ne, za to smo se izborili, svi, od Edisa, Dine Elvira do Hajre, Avde, mene...

Očito je da se uprava krila iza ranijih rezultata i teško da se njihov rad moga ocijeniti dobrim. Salihbegović bi radu menadžmenta u periodu 2015-2016 dao ocjenu – dva plus: “U dobre rezultate mogu im se uračunati sponzorski ugovori, te apsolutno poredan administrativan rad i struktura u klubu... Ali, odnos FK Sarajeva sa ostalim klubovima, sa Savezom, sa navijačima, sa medijima dovodi nas do zaključka da smo imali katastrofalan odnos sa svim subjektima sa kojima klub komunicira.

 

Sukob, navijači - uprava

 

Loša komunikacija najviše se osjetila u odnosu sa navijačima. Nezadovoljstvo navijača prijetillo da u jednom trenutku eskalira u otvoreni obračun sa upravom. Naravno, nisu nedostajali pozivi za ostavkama i prozivanja uprave.

-Relacija menadžment - navijači je bila odlična do momenta kada izlazi na vidjelo katastrofalan PR. Loše situacije se smjenjuju jedna za drugom: ponuda za Duljevića, Husić, Ješić..., tada na vidjelo izlazi činjenica da su pojedini navijači bili bolje upućeni u rad kluba nego većina članova UO i NO, tvrdi Kovačević.

Katastrofalan PR kluba narušio je atmosferu i imidž kluba, te u mnogome uticao i na rezultate kluba

-Cijenim da je klub apsolutno kriv, i menadžent i dio uprave koji je bio zadužen za korespondenciju sa navijačima. Sukob počinje nakon što je klub involvirao navijače u radnje kluba, te nakon što su navijači sa pravom tražili određene odgovore vezano za sam rad kluba. Nakon toga je bilo normalno da sebi uzimaju za pravo da odlučuju oko vođenja kluba a to im je u sam klub omogućio. Najveći minus klupskih struktura je infiltriranje navijača u klupske odluke i rad, smatra Salihbegović.

Važno je napomenuti  kako su u klubu malo ili nimalo uradili na smirivanju sukob na relaciji klub – navijači. Jedina inicijativa je potekla ispred Udruženja Bordo prijatelji 1946. Tačnije, predstavnici Udruženja koji su imali funkcije u klubu inicirali su sastanak, prvo indirektni a kasnije i direktni na relaciji navijači-klub.

-Zvanični predstavnici kluba nisu puno marili za taj odnos, dok nije eskaliralo, napominje Salihbegović.

 

Katastrofalna trgovina

 

Pored loše komunikacije, menadžment se nije proslavio ni po pitanju kadrovske politike, posebno u sportskom segmentu.

-Što se tiče administracije, ponavljam: PR služba nije napravila očekivane rezultate, tu nema prolaznu ocjenu. Ostalo, mislim da funkcioniše kako treba.  S druge strane, kadrovska politika u sportskom dijelu je bila užasna, kaže Salihbegović: “Što se i vidi po katastrofalnim sportskim rezultatima.

On smatra kako je tu najveći problem nekompetentnost osoba koje predlažu i donose odluke.

Maid Delić smatra, kada je sportski dio u pitanju, da se ostavljalo previše prostora Ibrakoviću: “Tačnije, bili smo isključeni iz te priče.”

-Da ne bude zabune, nije sve do Ibrakovića. Ne treba zaboravti da je on zaslužan za dovođenje Cimirota, Stojčeva, Velkoskog, mislim i Duljevića, Mihojevića... Naravno, odgovoran je i za brojne promašaje, napominje Delić.

Činjenica je da je do odlaska iz kluba Ibraković dovodio igrače. On je predlagao igrače koji će doći, odnosno otići iz kluba. Zajedno sa trenerom bio je najodgovorniji. Nakon toga, svoju ulogu ima i uprava koja je aminovala i odobravala prijedloge sportskog direktora.

-Ponovo se vraćamo na priču o kompetentnosti. Članovi uprave nisu kompetentni da donose odluke u tom smislu. Posebno nakon odlaska sportskog direktora. Odluke o dovođenjima, odnosno puštanju igrača, ostale su samo na rukovodiocima kluba, u kojem nije bilo ni jednog sportskog radnika, kaže Salihbegović.

Takvo je stanje trajalo do imenovanja šefa akademije na mjesto šefa stručnog štaba.  

Period nakon osvajanja titule sigurno će biti upamćen u povijesti FK Sarajeva po katastrofalnoj trgovini igračima. Najgori je svakako bio period za vrijeme Miodraga Ješića. Tada su klub napustili igrači koji su donijeli titulu. Međutim, i prije i poslije Ješića, napravljeno je dosta loših transfera. Pri tom ne treba zaboraviti da je klub imao kontinuiranu finansijsku podršku prilikom dovođenja igrača.

-Prema mojim saznanjima, i za prošlu sezonu, ali i za ovu sad, odobren je svaki prijedlog koji je otišao na odobravanje Tanu, odnosno Kenu, tvrdi Salihbegović, a to potvrđuje i Kovačević: “Budžete su odobravali, isprva lično Tan, a kasnije Ken, tako da očigledno nije bilo problema sa novcem za pojačanja.

Logično se nameće pitanje da li je klub racionalno trošio sredstva za pojačanja, odnosno da li su igrači koji su dovođeni bili precjenjeni?

Hajrudin Kapetanović smatra da su bili precijenjeni.

-Po rezultatima se vidi da sredstva nisu trošena kako treba. Pojačanja i novi igrači nisu opravdali taj epitet, odnosno iz rezultata se vidi da je vođena pogrešna politika prilikom dovođenja novih igrača, smatra Salihbegović.

Kovačević misli da su igrači iz šampionske generacije dovedeni za relativno malo para: “Krste, Stojčev i ostali iz šampionske generacije su bili dosta jeftini, cirka dvije do četiri hiljade KM.” On smatra kako su najveće greške urađene u periodu kada je Ješić postavljen za šefa struke: “Dolaskom Ješića, budžeti se probijaju i dovode preskupa i loša pojačanja.

Pored loše kupovine, uprava se ne može pohvaliti ni prodajom igrača. Kapetanović nije zadovoljan prodajom igrača: “Imali smo veća očekivanja od prodaje pojedinih igrača FKS za koje smo dobijali informacije kako postoje interesi.

-Očigledno je da se tim poslom nije imao ko baviti u klubu pa nemamo realnu sliku u vezi toga..., objasnio je Salihbegović, a Kovačević misli da je klub dobro poslovao sa prodajom Cimirota, Stojčeva i Barbarića: “Pitanje je da li je bio još neko toliko kvalitetan da smo ga mogli dobro prodati, osim Krste, kojeg Ješić nije htio i on se morao brže-bolje prodati jer mu je ugovor isticao. Benko je također u godinama i teško da se mogao unovčiti.”

 

Odlazak

 

Nezadovoljni odnosima u klubu i svjesni da nemaju realnu moć da nešto promijene, članovi uprave napuštaju svoje funkcije u klubu.

Među prvima je otišao Hajrudin Kapetanović: “Dao sam ostavku zbog netransparentnog odnosa prema pojedinim članovima uprave, a Upravni odbor je najveći izvršni segment kluba i tu je potrebno da se donose Odluke.

Salihbegović je smatrao da je dgovoran za stanje u klubu: “Bez obzira o mojoj realnoj nemoći, otišao sam bez bilo kakavih uslova.

Ubrzo nakon što je Kapetanović podnio ostavku funkcje u klubu je napustio i Irhad Kovačević: “Tim činom smo htjeli probuditi UO i menadžment. To je trebao biti signal da je vrijeme za promjene. Nije bilo nikakvih uslova pri napuštanju kluba.

Delić je otišao među posljednjima: “Ja nisam napustio klub. Prema prijedlogu koji je pisao Edis, a koji je dobio većinu na zadnjoj Skupštini, definisano je da on bude i predsjednik kluba i Skupštine. Nisam htio dati ostavku na mjesto predsjednika Skupštine jer sam imao odgovornost prema funkciji koja sam obavljao.

 

Bordo prijatelji i uprava

 

Zasluge udruženja Bordo prijatelji 1946 u stabilizaciji Fudbalskog kluba Sarajevo nikada niko neće moći poništiti. Međutim, nakon odlaska sa funkcija u klubu pojedinih članova Udruženja Bordo prijatelji, došlo je do razlaza sa upravom, ali i sa članovima Udruženja koji su ostali. Tačnije, u klubu ili pri klubu ostali su oni članovi koji su bili profesionalno angažirani. Ovaj razlaz pokrenuo je i pitanje stvarnog uticaja Bordo prijatelja na funkcionisanje kluba.

-Uticaj udruženja je bio vrlo mali, gotovo nikakav. Svodilo se to na prijateljsko ubjeđivanje ili predlaganje, ali nije postojao nikakav stvarni uticaj, kaže Salihbegović i napominje da se BP ne trebaju uključivati dok su na funkcijama ljudi za koje on smatra da su i doveli do ovakovg stanja u kojem se klub nalazi: “A, poslije toga, možda bi mogli preuzeti određene obaveze, ali sa precizno definisanom misijom, u svakom smislu.

Uticaj Bordo prijatelja na klub je, prema Kovačevićevom mišljenju, bio minoran: “Oni članovi Bordo prijatelja koji su donosili odluke, nisu se konsultirali sa ostalima i njihov kontakt sa udruženjem je bio povremen i površan. De jure su bili naši članovi, a de facto su radili ono što su sami smatrali da je dobro.

Ni Kapetanović ne misli da su Bordo prijatelji imali uticaj i smatra da se ne trebaju uključivati u strukture kluba ali: “Apsolutno sam za pomoć klubu u svim potrebnim segmentima.

Za razliku od ostalih Delić tvrdi kako je postojao stvarni uticaj Bordo prijatelja: “Mora se priznati da je većina rukovodećeg kadra došla iz BP-a. Htjeli mi to priznati ili ne, ali percepcija je bila da mi vladamo. Sadašnji uticaj ne postoji.”

Kao i  Salihbegović, i on misli da se Bordo prijatelji trebaju uključiti u klub ukoliko se stvori realna mogućnost da odlućuju: “U ovom momentu i postavci, to nije izvodljivo.



 

 

 


 


 




website hosting main area bottom