Piše: Amer Čanković

Svako ima svog Papeta

Bio sam mali. Živio sam u ulici Kralja Tomislava… Dobro, u ulici Koševo, ali su je svi tako zvali. Imao sam nekih desetak godina kada me je otac prvi put odveo na neku fudbalsku utakmicu koja nije bila na Koševu, dakle, nije bila utakmica najvećeg sarajevskog fudbalskog kluba – Sarajeva. Već tada sam znao za Papeta. Znao sam da je legenda kluba za koji navijam od svog rođenja, ali taj dan, nakon te utakmice, bio sam mnogo zbunjen. Naime, igrao se najveći sarajevski derbi manjih klubova, ako izuzmemo Željezničar – Olimpik. To je bila utakmica između Bracine Vrbanjuše, popularnih Lavova i Galetovog Vratnika. Na pomoćnom stadionu Grbavica skupilo se oko hiljadu ljudi. Sarajevska raja je došla da pije i mezeti na obrušenim betonskim tribinama i da se usput ismije Bracinim i Galetovim provalama. Pravi fudbalski ugođaj.

FK Vratnik je igrao u plavim, a FK Vrbanjuša u zelenim dresovima. Sjećam se da sam već na zagrijavanju primijetio da su fudbaleri Vrbanjuše mnogo stariji od fudbalera Vratnika. Pošto sam tada trenirao fudbal, shvatio sam kada mi je otac rekao da je Gale doveo juniore da igraju, jer mu većina fudbalera nije mogla izaći sa posla. I utakmica je počela. U ekipi Vrbanjuše je kapiten bio rahmetli Taib, kojem su ljudi sa tribina, kada je primio loptu, skandirali:

Pape, Pape…

Meni ništa nije bilo jasno… Pomislio sam da je to onaj Pape o kojem mi je otac pričao kao o Bogu. Ali otkud on u Vrbanjuši? Ipak, zbog toga sam u toj utakmici navijao za Vrbanjušu. Otac je primijetio da meni nije ništa jasno, pa me je još više zbunio:

Amere sine, svako ima svog Papeta. -

Na samom početku utakmice, negdje u desetoj minuti susreta, Pape više nije mogao da trči, pa je tražio izmjenu. Istina, do te minute je sve prolazio sam, jer ga niko nije smio napasti. Braco je uveo drugog igrača, ali dok je ovaj izlazio, njegovi saigrači, ljudi sa tribina, pa čak i igrači Vratnika su, vremenski otprilike onoliko koliko je igrao, skandirali:

Pape bra’o, ti si svoje dao!

Kada je Pape izašao, Vratnik je počeo igrati. Mladići su bili vidljivo spremniji i brži. Ipak, iz jednog kontranapada Vrbanjuša je pokušala stvoriti priliku, međutim, jedan veoma mladi igrač Vratnika je uletio klizeći igraču Vrbanjuše, koji je imao, pa brat-bratu četrdeset godina. Faul je sviran, ali Pape je ustao sa klupe, zajedno sa Bracom, i dreknuo se:

Sudija, crveni! Ubi nam dijete.

Utakmica je završena rezultatom 2:2. Igrači Vratnika su uzeli bod sa oslabljenom ekipom i kasnije, u obližnjoj kafani, Braco nije mogao opstati. Ja sam sjedio i pio sok, te gledao kako moj stari i njegova raja zajebavaju Bracu. Pape je samo ušao, pozdravio se sa mojim ocem, izljubio ga, meni dao čokoladu, pomilovao me po glavi i otišao uz riječi Pavle Vujisića iz filma Otac na službenom putu:

Star sam ja za te vaše zajebancije.

I tako je mene Pape častio čokoladom, a ja sam od tada počeo pratiti Kantonalnu ligu. Poslije kafane otac me je odveo na bombicu u Kačako slastičarnu. Ipak mi je slađa bila ona Papetova čokolada.

Papetov transfer u Saobraćajac

Kako sam polako odrastao i kako je fudbal sve više postajao dio mog života, te kako sam sa ocem išao na sve moguće utakmice koje su se igrale na pomoćnim stadionima Koševa i Grbavice, shvatao sam da skoro svaka ekipa iz Kantonalne lige ima svog Papeta. Fenomen zvani ”Pape” je bio dio moje svakodnevnice. Većinom su igrači koji imaju nadimak Pape bili kapiteni, ali nisu bili uvijek najbolji u svojoj ekipi. Igrač koji nosi nadimak Pape je imao taj nadimak zato što je bio najzajebaniji u svojoj mahali. Pa su tako pored Vrbanjuše, Papeta imali i Hrid, Butmir, Igman, Radnik, Unis, Famos…

Sjećam se utakmice, kada sam imao petnaest godina, između Hrida i Vratnika. Utakmica se igrala u Vogošći, na Unisovom stadionu. Sjećam se te utakmice zbog toga što sam nedugo prije nje igrao za pionire sarajevske Bosne. Igrali smo protiv Unisa i ja sam postigao svoj prvi gol iz slobodnog udarca.

Na moje opće iznenađenje, tu su bili prisutni navijači Hrida, kojima je direktor istog kupio dvije gajbe piva prije utakmice da navijaju za njih. Tada se Hrid borio za prvo mjesto i ulazak u Drugu ligu Federacije. Utakmica je počela, a navijači Hrida su skoro cijelu utakmicu pjevali jednu te istu pjesmu:

E moj Vratniče, zar te nije stid? Prvo mjesto osvoji’ će Hrid!

Pošto su svi prisutni navijači bili Pitari, pred kraj su došli igrači Famosa, koji su trebali nakon te utakmice igrati sa Unisom. Pošto se Željo te godine u Premier ligi borio za opstanak, navijači Hrida, ali ipak Pitari, počeli su onu staru:

Famose, Famose, eto Želje, tamo se!

I Hrid je imao svog Papeta. Omaleni ćelavi igrač, koji kada kaže ”faul”, sudija mora svirati, i nije bio neki znalac. Sjećam se da je, za takvu vrstu lige – mnogobrojna publika, među kojima je bio i veliki dio one sarajevske raje koja prati ”Kanton” inače, dobacivala Papetu zajebancije, tipa:

Sve sam, Safate!
Pape, ponesi je kući,

aludirajući na to da je baš kao i pravi Pape svojevremeno, nikome nije dao. Najzanimljivije je bilo to što se Pape ”primao” na te ložione, pa se na svako dobacivanje okretao publici i govorio:

Jeba’ ću ti mater poslije tekme!
Kome da dodam?

Na poluvremenu je raja izmislila priču kako se špekuliše da Pape treba da pređe u Saobraćajac. Drugo poluvrijeme je počelo, a par sarajevskih taksista sa Sedrenika su počela podjebavati Papeta još više.

Pape, šta to čujem da prelaziš u Pofalićki?

Pape, jel’ te stid? Prod’o si raju, Pape!

Pape, mijenjaj ime!

Pape, prod’o si se za glavušu i špinjetak!

Pape se pravdao raji i kleo Allahom kako to nije istina. Psovao je istog nakon što je Hrid primio gol i izgubio sve šanse da se plasira u Drugu ligu. Tada je preskočio ogradu koja je dijelila teren od tribina i potukao se sa trojicom taksista. Takstisti su ga prebili, a on se u teren vratio crven od krvi. Naravno, odmah zatim je i još jednom pocrvenio, kada mu je sudija dao crveni karton. On je htio da prebije sudiju, pa je sudija ”povukao” crveni i dao mu žuti karton, pravdajući se igračima Vratnika da je slučajno pokazao crveni. To je vjerovatno i najsmješnija situacija u historiji fudbala.

Ipak, nikome nije bilo smiješno nedugo poslije… Te noći je poginuo Taib, moj prvi Pape kojeg sam gledao uživo.

Kako se Pape oprostio od fudbala

Od ove godine je FK Sarajevo dobilo svoj drugi tim, FK Sarajevo II, koji se takmiči u Kantonalnoj ligi. Bio je to lijep jesenji dan, kada sam otišao da gledam prvo kolo između Sarajevo II i Hrida. Najznačajniji transfer ovog ljeta nije bio prelazak Pjanića u Romu, niti Nasrija u Siti. Sve to je zasjenio dolazak Galeta na kormilo Hrida.

Ponovo se skupilo dosta gledalaca. Utakmica je trebala početi u pola 5, ali su igrači Hrida kasnili desetak minuta, jer su većinom svi radili do četiri u svojim firmama. Na moje opće iznenađenje, i dalje je kapiten bio onaj Pape koji se prije šest godina pobio sa publikom. Bilo je lijepo gledati ponovo Papeta. Malo je ostario, udebljao se, ali je i dalje znao lopte. Barem je to pokazivao na zagrijavanju. Doduše, igrači Hrida su u prosjeku imali sto kila i jedva su trčali.

Utakmica je počela i već u prvih pet minuta Sarajevo II je vodilo 3:0. Neko iz publike je dobacio:

Nema veze, momci. Prošla vas je kriza.

Gale je govorio igračima šta treba da rade, međutim, kod 5:0 je sjeo na klupu i blijedo posmatrao igru. Hrid je bio ponižavan. Kada su imali aut, nisu mogli da se dogovore ko će ga izvesti, što je iznerviralo Papeta, pa je skinuo dres i htio da napusti igru. Opet je neko od raje dobacio:

Pape, preuzmi ti odgovornost!

I zaista, Pape se vratio i izveo aut. Na poluvremenu je rezultat bio 8:0. Neko iz publike je dobacio Galetu:

Šefe, mijenjaj nešto!

U drugom poluvremenu, tek što je Hrid krenuo sa centra, Pape je izgubio loptu, i Sarajevo II je postiglo pogodak. Papeta su igrači krivili za gol, a opet je neko iz publike dobacio:

Pape, ne živi se od stare slave!

Nedugo zatim, Hrid je stvorio svoju prvu priliku, postigao pogodak, koji je sudija poništio zbog ofsajda. Pape je sve prošao sam, izašao pred golmana, prošao i njega, a jedan mladi igrač se zaletio i postigao gol. Linijski je digao zastavicu, nakon čega je Pape izašao iz igre i otišao u svlačionicu. Kod rezultata 15:0, to su uradili i ostali igrači Hrida, pa se utakmica završila prije nego što je trebala. Sve u svemu, bio je to lijep fudbalski dan. Poslije sam čuo da se Pape oprašta od fudbala, a da je Galetu već nakon prve utakmice klimava stolica na klupi Hrida.

Slijedeće kolo Sarajevo je igralo protiv novoosnovanog Futsala, koje je predvodio sarajevski kikbokser, Džeka, velika faca u ovom gradu. Sarajevo je izgubilo 2:1, nakon sumnjivog penala i još sumnjivijeg gola iz ofsajda. Utakmicu je pratio i Pape, koji je kod 2:1 za Futsal dobacio igračima Sarajeva:

Možete nama!

Poslije u kafani sam čuo kako Pape, vidno pijan, govori Galetu, nakon što su pričali o reprezentaciji i našem plasmanu na Evropsko prvenstvo:

Mene najviše nervira što ovi papci pljuju Papeta. Pa on je, bolan, Pape!

I zaista, od Bistrika, Kovača, preko Bjelava i Sedrenika, svaka ekipa je imala svog Papeta. Nije onaj ”pravi” Pape ovom gradu dao samo lijepe golove u dresu Sarajeva i Jugoslavije. Pape je dao Papeta. Jer zna se šta u ovom gradu znači Pape. Ili, kako sam u posljednje vrijeme kod ovih papaka primijetio, ipak ne zna???